Ko je Mihailo Marković čije je ime danas spomenuto u Narodnoj skupštini

   
Čitanje: oko 3 min.
  • 0

Milenko Jovanov, zamenik šefa poslaničke grupe "Srbija pobeđuje", ocenio je danas da Studentska lista primenjuje ideju "jednostranačkog pluralizma" pokojnog akademika Mihaila Markovića, iz perioda reformisanja Saveza komunista Srbije.

Tokom rasprave o izboru potpredsednika Skupštine Srbije, Jovanov je doveo u pitanje spremnost Studentske liste da opoziciji ustupi bilo koje potpredsedničko mesto.

Ko je bio Mihailo Marković?

Mihailo Marković (1923–2010) bio je srpski filozof, univerzitetski profesor, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i jedan od istaknutih predstavnika jugoslovenske filozofske škole praksis. Bavio se filozofijom, logikom, teorijom saznanja i društvenom teorijom, a njegov naučni i politički angažman obeležio je nekoliko decenija intelektualnog i javnog života u Srbiji.

Rođen je u Beogradu 23. februara 1923. godine, gde je završio Drugu beogradsku gimnaziju. Tokom Drugog svetskog rata učestvovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, koju je završio u činu kapetana.

Filozofiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1950. godine, gde je već naredne godine izabran za asistenta na predmetu logika. Doktorirao je u Beogradu 1955, a naredne godine stekao je i drugi doktorat na Univerzitetu u Londonu, pod mentorstvom britanskog filozofa Alfreda Ejera.

Akademska i naučna karijera

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu izabran je za docenta 1956, vanrednog profesora 1958, a za redovnog profesora 1963. godine. Obavljao je funkciju dekana Filozofskog fakulteta od 1966. do 1967. godine, a od 1967. do 1975. bio je upravnik Instituta za filozofiju.

Bio je jedan od utemeljivača čuvene Korčulanske letnje škole, koja je okupljala filozofe i društvene teoretičare iz Jugoslavije i inostranstva. Bio je povezan i sa časopisom "Praxis", jednim od najuticajnijih filozofskih časopisa tog vremena, a od 1980. do 1986. bio je glavni urednik međunarodnog izdanja "Praxis International".

Zbog političkog angažmana i podrške studentskim protestima 1968. godine, 1975. uklonjen je iz nastave na Filozofskom fakultetu, dok je 1981. dobio otkaz. Nakon toga radio je u Centru za filozofiju i društvenu teoriju Instituta društvenih nauka u Beogradu, gde je bio naučni savetnik. Penzionisan je 1986. godine.

Članstvo u SANU i priznanja

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. decembra 1963, a za redovnog člana 15. decembra 1983. godine.

U SANU je obavljao više značajnih funkcija, između ostalog bio je sekretar Odeljenja društvenih nauka od 1998. do 2001. godine, kao i član Predsedništva Akademije od 2002. godine.

Bio je i član Međunarodnog filozofskog instituta u Parizu, a 1993. izabran je za člana Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu.

Među njegovim priznanjima izdvajaju se Sedmojulska nagrada SR Srbije, koju je dobio 1962. godine za knjigu „Dijalektička teorija značenja“, Oktobarska nagrada grada Beograda 1989. godine i počasni doktorat Univerziteta u Londonu.

Politički angažman

Marković je bio i značajna figura političkog života Srbije. Krajem osamdesetih godina podržavao je politički uspon Slobodana Miloševića i protivio se uvođenju višestranačkog sistema, zagovarajući koncept takozvanog "bespartijskog pluralizma".

Nakon ujedinjenja Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda u Socijalističku partiju Srbije 1990. godine, postao je potpredsednik SPS-a i jedan od vodećih ideologa te stranke.

Bio je i jedan od autora Memoranduma SANU, dokumenta koji je izazvao velike političke i društvene polemike u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegovi politički stavovi i delovanje tokom devedesetih godina bili su predmet brojnih rasprava i različitih tumačenja.

Iz SPS-a je isključen 1995. godine, nakon političkih neslaganja sa rukovodstvom stranke.

Najznačajnija dela

Tokom naučne karijere objavio je veliki broj knjiga i filozofskih radova, a među njegovim najpoznatijim delima su:

"Formalizam u savremenoj logici" (1957)

"Dijalektička teorija značenja" (1961)

"Osnovi marksističkog pogleda na svet" (1966)

"Humanizam i dijalektika" (1968)

"Preispitivanja" (1972)

"Filozofski osnovi nauke" (1981)

"Sloboda i praksa" (1997)

"Društvena misao na granici milenijuma" (1999)

"Filozofski susreti" (2003)

"Juriš na nebo: sećanja" (2008. i 2009).

Njegova dela prevođena su na više stranih jezika, među kojima su engleski, francuski, nemački, španski, poljski, švedski i japanski.

Mihailo Marković preminuo je 7. februara 2010. godine u Beogradu, u 86. godini života.

(Telegraf.rs)

Video: Udaren pešak na Vidikovcu: Policija i Hitna pomoc na licu mesta

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Politika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari