Ko je Mihailo Marković čije je ime danas spomenuto u Narodnoj skupštini
Milenko Jovanov, zamenik šefa poslaničke grupe "Srbija pobeđuje", ocenio je danas da Studentska lista primenjuje ideju "jednostranačkog pluralizma" pokojnog akademika Mihaila Markovića, iz perioda reformisanja Saveza komunista Srbije.
Tokom rasprave o izboru potpredsednika Skupštine Srbije, Jovanov je doveo u pitanje spremnost Studentske liste da opoziciji ustupi bilo koje potpredsedničko mesto.
Ko je bio Mihailo Marković?
Mihailo Marković (1923–2010) bio je srpski filozof, univerzitetski profesor, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i jedan od istaknutih predstavnika jugoslovenske filozofske škole praksis. Bavio se filozofijom, logikom, teorijom saznanja i društvenom teorijom, a njegov naučni i politički angažman obeležio je nekoliko decenija intelektualnog i javnog života u Srbiji.
Rođen je u Beogradu 23. februara 1923. godine, gde je završio Drugu beogradsku gimnaziju. Tokom Drugog svetskog rata učestvovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, koju je završio u činu kapetana.
Filozofiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1950. godine, gde je već naredne godine izabran za asistenta na predmetu logika. Doktorirao je u Beogradu 1955, a naredne godine stekao je i drugi doktorat na Univerzitetu u Londonu, pod mentorstvom britanskog filozofa Alfreda Ejera.
Akademska i naučna karijera
Na Filozofskom fakultetu u Beogradu izabran je za docenta 1956, vanrednog profesora 1958, a za redovnog profesora 1963. godine. Obavljao je funkciju dekana Filozofskog fakulteta od 1966. do 1967. godine, a od 1967. do 1975. bio je upravnik Instituta za filozofiju.
Bio je jedan od utemeljivača čuvene Korčulanske letnje škole, koja je okupljala filozofe i društvene teoretičare iz Jugoslavije i inostranstva. Bio je povezan i sa časopisom "Praxis", jednim od najuticajnijih filozofskih časopisa tog vremena, a od 1980. do 1986. bio je glavni urednik međunarodnog izdanja "Praxis International".
Zbog političkog angažmana i podrške studentskim protestima 1968. godine, 1975. uklonjen je iz nastave na Filozofskom fakultetu, dok je 1981. dobio otkaz. Nakon toga radio je u Centru za filozofiju i društvenu teoriju Instituta društvenih nauka u Beogradu, gde je bio naučni savetnik. Penzionisan je 1986. godine.
Članstvo u SANU i priznanja
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. decembra 1963, a za redovnog člana 15. decembra 1983. godine.
U SANU je obavljao više značajnih funkcija, između ostalog bio je sekretar Odeljenja društvenih nauka od 1998. do 2001. godine, kao i član Predsedništva Akademije od 2002. godine.
Bio je i član Međunarodnog filozofskog instituta u Parizu, a 1993. izabran je za člana Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu.
Među njegovim priznanjima izdvajaju se Sedmojulska nagrada SR Srbije, koju je dobio 1962. godine za knjigu „Dijalektička teorija značenja“, Oktobarska nagrada grada Beograda 1989. godine i počasni doktorat Univerziteta u Londonu.
Politički angažman
Marković je bio i značajna figura političkog života Srbije. Krajem osamdesetih godina podržavao je politički uspon Slobodana Miloševića i protivio se uvođenju višestranačkog sistema, zagovarajući koncept takozvanog "bespartijskog pluralizma".
Nakon ujedinjenja Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda u Socijalističku partiju Srbije 1990. godine, postao je potpredsednik SPS-a i jedan od vodećih ideologa te stranke.
Bio je i jedan od autora Memoranduma SANU, dokumenta koji je izazvao velike političke i društvene polemike u tadašnjoj Jugoslaviji. Njegovi politički stavovi i delovanje tokom devedesetih godina bili su predmet brojnih rasprava i različitih tumačenja.
Iz SPS-a je isključen 1995. godine, nakon političkih neslaganja sa rukovodstvom stranke.
Najznačajnija dela
Tokom naučne karijere objavio je veliki broj knjiga i filozofskih radova, a među njegovim najpoznatijim delima su:
"Formalizam u savremenoj logici" (1957)
"Dijalektička teorija značenja" (1961)
"Osnovi marksističkog pogleda na svet" (1966)
"Humanizam i dijalektika" (1968)
"Preispitivanja" (1972)
"Filozofski osnovi nauke" (1981)
"Sloboda i praksa" (1997)
"Društvena misao na granici milenijuma" (1999)
"Filozofski susreti" (2003)
"Juriš na nebo: sećanja" (2008. i 2009).
Njegova dela prevođena su na više stranih jezika, među kojima su engleski, francuski, nemački, španski, poljski, švedski i japanski.
Mihailo Marković preminuo je 7. februara 2010. godine u Beogradu, u 86. godini života.
(Telegraf.rs)
Video: Udaren pešak na Vidikovcu: Policija i Hitna pomoc na licu mesta
Telegraf Politika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.